Envisioning Responsible Finance in the Context of Climate Change – the Role of Insurance Supervision

 This blog post was originally published on the Center for Financial Inclusion (CFI) blog 

The impacts of climate change are diverse and wide-ranging. Its most immediate manifestations, such as natural catastrophes and extreme weather events, sea level rise, damage to biodiversity, and communicable diseases, amplify the hardships on developing economies which are often more vulnerable to damage and have fewer resources available to support the recovery. The December 2022 RFF discussions explored the links between responsible finance and the challenges posed by climate change.

Preparedness, Risk Management, and Insurance

Along the lines of the three key themes of the December 2022 RFF convening – consumer protection, the role of stakeholders, and the path forward in the face of climate change – insurance has an important role. Insurance can strengthen the resilience of vulnerable communities and help them adapt to the climatic changes impacting their lives. If leveraged systematically for both transition and physical risks, it can contribute to the health of the entire financial sector.

If leveraged systematically for both transition and physical risks, insurance can contribute to the health of the entire financial sector.

The role of insurance supervision in this extraordinarily complex challenge is far-reaching and multifaceted. As the guardians of consumer protection and financial stability, enablers of innovation and market development, and policy influencers, supervisors are in a position to contribute to financial literacy efforts, establish standards and expectations for financial institutions, remove regulatory barriers for new or innovative solutions, assess risk management practices, support the efforts of the government bodies, and convene forward-looking multistakeholder initiatives. Access to Insurance Initiative (A2ii) has supported insurance supervisors in promoting the development of inclusive insurance markets in low- and middle-income countries, in the context of climate and disaster risk, among other key focus areas.

But strengthening the financial system’s resilience in the face of climate change requires systemic solutions and a comprehensive disaster risk management strategy. This can only be achieved through collaboration and innovative approaches from various stakeholders. Supervisory engagement with the industry players, for instance, develops an understanding of the practical challenges and regulatory barriers that providers face in bringing new products to consumers.

A2ii’s Work on Climate and Disaster Risk

In recognition of this, the A2ii launched the third Inclusive Insurance Innovation Lab on climate – the first lab with a thematic focus. As part of the project, regulators and other key stakeholders of the insurance space (i.e., government representatives, the industry, distribution, and the nonprofit sector) convened in a year-long process of finding innovative approaches to closing the protection gap against climate change headwinds.

The selected country teams of Costa Rica, Grenada, Zambia, and Zimbabwe emerged from the lab process with the following:

1. A web-based platform for small hoteliers providing risk assessments and sustainable solutions (Costa Rica)
2. A mutual risk pool providing direct relief to farmers and fisherfolk after a climate-related disaster (Grenada)
3. An awareness-raising campaign for agriculture stakeholders jointly with community champions (Zambia)
4. A bundled product – the Farmer’s Basket – offering Affordable Area Yield Index Insurance with inputs like pesticides, fertilizers, and irrigation equipment (Zimbabwe)

On the capacity-building side, Connect.A2ii, A2ii’s learning and exchange platform for supervisors, offers trainings on the topic.

• The Supervision of Climate-Related Risks in the Insurance Sector training is based on the joint IAIS-SIF Application Paper. The training module includes recommendations for supervisors on five key areas: i. supervisory review and reporting; ii. corporate governance, risk management and internal controls; iii. enterprise risk management for solvency purposes; iv. investments; and v. disclosures.
• The Inclusive Insurance Training is delivered multiple times per year in English, Spanish, and French and features an important foundational climate and environmental risk module. The module is designed to provide insight into the nature and effects of climate risks on insurers, economies, and consumers, with a focus on inclusive insurance markets. It also explores the role of financial institutions and the role of the supervisor.

Index insurance is undoubtedly on the path forward in the face of climate change. However, in emerging markets globally, regulatory frameworks are adapting cautiously with solutions coming from the industry. Supervisory capacity-building, information, and peer exchange on how to regulate and encourage the development of responsible and sustainable index-based solutions are critical.

Supervisory capacity-building, information, and peer exchange on how to regulate and encourage the development of responsible and sustainable index-based solutions are critical.

Looking to support supervisors in understanding the mechanics of index insurance, A2ii has recently partnered with the UNCDF Pacific Insurance and Climate Adaptation Programme (PICAP) to publish a best practices report on index insurance, sourcing from the Pacific Island countries. The publication provides valuable insight for the region and beyond and guidance on enabling regulatory frameworks to develop index insurance.

Additionally, the upcoming A2ii-IAIS Public Dialogue – Index Insurance Best Practices will provide a platform to meet and discuss key insights from the report, including regulatory guidelines for index insurance solutions.

In conclusion, supervisors are increasingly recognizing the importance of addressing climate change impacts as well as the emerging opportunities arising from the challenge. Doing things differently will require building new partnerships for novel products and business models, aligning regulation and technology to be hand-in-hand. The goal is to build more robust insurance value chain ecosystems and resilient communities. A2ii is committed to accompanying supervisors on this learning journey through future capacity building, multistakeholder initiatives, knowledge generation, and dialogue.

The pandemic proposition – a stronger insurance front for sustainable development

Imagine if every year the population of an entire country the size of the Philippines fell into poverty because of out-of-pocket expenditures on health services. The WHO data on global health coverage presents a sombre picture. Every year 100 million people are pushed into poverty because of lack of health coverage; that without the burden of a global pandemic.

'People need health insurance at a time of a pandemic, but they need it when there is no pandemic, too', Craig Thorburn from the World Bank put it simply during the 1st Pandemic Risk Webinar the A2ii and the IAIS held mid-2020. At the occasion, Arup Chatterjee (Asian Development Bank - ADB), Jan Kellett (United  Nations Development Programme - UNDP) and Lesley Ndlovu (African Risk Capacity) together with Thorburn presented, in a rich discussion, ongoing and planned initiatives and programmes to close the (pandemic) protection gap to what was mostly insurance supervisory audience.

Interestingly, what originated as a discussion on pandemic risk gravitated towards the core challenges common to a decade’s worth of efforts to support inclusive insurance market growth.

 

Emergency public institutions’ response

This is not to say that pandemic-targeted public initiatives were lacking at the outset.

The ADB provided budgetary support of 20 billion dollars for the worst impacted countries, to save lives and ensure economic rebound. The National Disaster and Risk Management Fund in Pakistan was channelling funds to provincial governments and directly to the beneficiaries. Indonesia, India and Nepal requested funds for insurance of frontline health workers through domestic insurance companies.

In Africa, the African Risk Capacity epidemics product, a multistakeholder initiative set to tackle public health emergencies, was in the planning even before Covid-19.      

Similarly, in addition to the immediate emergency budgetary support, the World Bank’s Pandemic Emergency Financing Facility was in place in advance of the pandemic.

As the pandemic unfolded, we have also seen an impressive speed and amplitude of the country-level supervisory responses to the crisis. Loraine Van Deventer, the A2ii Coordinator for Sub Saharan Africa already in May 2020 wrote about South Africa’s relief measures, the FSCA’s communications to insurers, and the publication of guidelines for customers.

At the same time, and as Jonathan Dixon (International Association of Insurance Supervisors - IAIS) pointed out in his opening message of the First Pandemic Risk event, the IAIS and the A2ii rapidly responded in supporting supervisors by tracking and sharing experiences across jurisdictions, among others.

 

From band-aid measures to a stronger insurance front?

Much of the supervisory activity, however, has been impromptu. The underlying vulnerabilities remain, and many people still do not have any coverage. This is an opportunity for inclusive insurance actors to emerge stronger and seize the opportunity of a spotlight on the need to increase resilience.

In Africa, for example, there are still millions of people without universal healthcare. There is a large informal sector where people have to earn a living every day and the formal sector-  SMEs – are just as fragile. All the while droughts, floods and other natural catastrophic events continue leaving disastrous consequences behind.

Governments are the entry points to providing new solutions, by the nature of their work in creating an enabling environment, their reach and their convening power.

What does it take to change things at scale? With this question, Jan Kellet introduced UNDPs Tri-Partite Initiative with the IDF and BMZ looking at 20 countries, integrating risk modelling and risk analytics into public financial management. Cooperation between the insurance industry and the development sector is at the heart of this initiative.

The World Bank has been engaging with the industry to understand how they have been responding to the emerging issues and monitoring supervisory initiatives, developing examples and datasets. Notwithstanding, Thorburn sees an opportunity here to step forward and create an understanding of what customer is really saying they need, be it business interruption coverage not dependant on anything else or the way health services are delivered.

The African Risk Capacity was set to provide the governments with risk-modelling capacity, to enable them to understand exposure to Covid-19 and other diseases. While the ’ARC’s ambition is to reach as many vulnerable people as possible, governments are, in the words of Lesley Ndlovu, the entry points to providing new solutions, by the nature of their work in creating an enabling environment, their reach and their convening power.

Sustainable development powered by technology remains the focus of ADB. Arup Chatterjee gave an overview of the ADBs schemes for trade, supply and SMEs finance, crucial for the support of the economic growth, as well as schemes for low wage workers, protection of poor and vulnerable with a focus on women and girls in the area of social protection. The ADB is looking into post-Covid-19 recovery, looking at cooperation models for insurance and banks to develop innovative solutions. All these programmes come with robust insurance and financial awareness component.

 

The case for accelerating financial inclusion

If this were a different type of telling, the narrative arc would lead us to the Big Solution at this point. In reality, things seem to be taking a different turn. Countries, still grappling with the pandemic, might not be ready for forward-looking policy interventions for medical insurances or business interruption just yet.

We had thought that we might have to get involved in helping client countries put in place arrangements whereby pandemic type coverage could be made available, Craig Thorburn wrote to us in a recent exchange on the topic,  This may have meant governments or industry associations working together to create a pool that then accesses risk coverage from the international market or through index-based products or a mixture. 

However, so far, this has not been a topic in great demand, and it is good to see that some private sector solutions have been explored. So I think there may be less need for policy-level intervention. Many of the people who would be looking to see these questions answered and solutions developed are not yet asking for action – they are still dealing with today’s issues first, concludes Thorburn.

Nevertheless, Covid-19 has both revealed the need for new types of coverages but also weaknesses in existing covers. It highlighted the limitations of what could be insured and the need for public-private formal and informal partnerships, knowledge sharing among stakeholders and countries. Only by means of collective efforts and mechanisms powered by capacity-building of supervisors can Covid-19-accelerated digitalisation in the insurance sector drive meaningful innovation and the emergence of new and improved insurance solutions.

The support of international financial institutions and the development community is vital in tackling the current crisis but also for keeping a close eye on the 2030 development agenda, accelerating financial inclusion and particularly the role of insurance within.  

---

The Pandemic Webinar Series is a joint initiative of the A2ii and the IAIS. The webinars included multistakeholder and supervisors-only dialogues. The recordings of the multistakeholder dialogues are available under the Dialogues Events on the A2ii website. 

OD UNUTARNJEG EGZILA U SARAJEVU DO EMIGRACIJE U NEW YORK

Ovo je prvi članak serijalu Balkanist.net pod nazivom “Velika dijaspora”, inspirisanim istoimenom pjesmom Rachel Zucker. Intervju sam radila sa Eldarom Sarajlićem, mladim istraživačem političkih nauka koji trenutno živi u New Yorku. Porijeklom iz Bosne i Hercegovine, nekada je vjerovao da njegova generacija može sprovesti transformaciju poslijeratnog društva. Ali vremenom je ostao bez iluzija.

Eldar Sarajlić, politički teoretičar, New York City, SAD

“Already annoyed by western reporting about Bosnia’s recent football victory. First, what unity are they talking about? I haven’t seen footage showing Banjaluka or (western) Mostar celebrating. Second, why is unity something to dream about? Bosnia needs more democracy, human rights and socio-economic development, not unity. Have they slept over the past twenty years?” — Facebook status

Eldare, ti si u Sarajevo došao 1997. godine iz Tešnja u koji si pod prisilom „emigrirao“ 1992. iz rodnog Doboja. Opiši mi svoj život u Sarajevu gradu prije odlaska.

U Sarajevo sam došao da studiram na Fakultetu političkih nauka. Došao sam kao stranac, siromašna izbjeglica i student. Memli stan na Kovačima, roditeljska stipendija od 100 KM i srušene zgrade moji su prvobitni doživljaji Sarajeva.

Ipak, prve poslijeratne godine u Sarajevu pamtim kao prilično optimistične, barem iz perspektive moje generacije. Mislili smo da je konačno došlo vrijeme za strukturalne promjene i da su bolja vremena ispred nas. Mnogi moji prijatelji i ja smo čitali kritičku literaturu koja nam je omogućila da sagledamo domaću društvenu realnost iz drugačije perspektive te da zamislimo jedan novi svijet, radikalno različit od onog u kojem smo živjeli. Tih godina Sarajevo se činilo kao grad sa svijetlom budućnošću. Javna predavanja globalnih intelektualnih autoriteta, poput Richarda Rortyja ili Chantal Mouffe, promocije knjiga i diskusije u Karabitu, pisanje prvih kritičkih tekstova, razmjene mišljenja i snovi o boljoj, obrazovanijoj i prosvijetljenijoj Bosni i Hercegovini. Odgovarao mi je taj potencijal u zraku. Nisam želio biti drugdje. Nadao sam se da će to potrajati te da će izroditi novu strukturu odnosa u drušvu. Mislio sam da će nacionalizam, sada kada ga je moja generacija intelektualno dekonstruisala, polako početi da jenjava. Međutim, grdno sam se prevario.

Kako si se odlučio na odlazak?

Razlog zbog kojeg sam se prevario o društvenoj transformaciji Bosne i Hercegovine bila je ustvari iluzija o veličini generacije progresivnih ljudi s kojima sam dolazio u dodir. Mislio sam da su progresivne grupice ljudi samo manje ćelije jednog većeg organizma, te da će ćelijska svijest i refleksija o društvenom stanju prerasti u širu svijest koja će obuhvatiti čitav organizam i primorati ga da se promijeni. Ono što nisam znao, ili nisam želio da znam, bila je žalosna istina da su grupice ljudi okupljenih oko progresivnih društvenih, političkih i kulturnih ideja ustvari demografski i socijalni maksimum koji je moguć u Bosni i Hercegovini. Postepena realizacija da živim u moru neprosvijetljene mase čiju svijest nije moguće otvoriti ni zidarskim maljem sve više me je tjerala u unutarnji egzil.

Iz BiH sam mentalno emigrirao mnogo prije mog tjelesnog izmještanja sa tih geografskih koordinata. Krug ljudi s kojima sam komunicirao se postepeno smanjivao, bilo je sve manje javnih dešavanja u kojima sam se mogao osjećati ugodno, sve manje razumnih sagovornika na kompleksne društvene teme. S druge strane, profesionalni život me je sve više usmjeravao ka vani. Rad na istraživačkim projektima za univerzitete u Edinburghu i Oxfordu je zahtijevao česta putovanja na razne konferencije po svijetu; pisanje i predavanja na engleskom jeziku su me udaljavala od domaće intelektualne produkcije (koja je svakako bila mizerna); konačno, upisivanje doktorata na CEU u Budimpešti me je i fizički izmjestilo iz Sarajeva, grada kojeg sam sve manje osjećao svojim i u koji sam sve više dolazio kao stranac i privremeni gost. Moja identifikacija sa društvom iz kojeg sam potekao je erodirala postepeno i čini se, trajno. Shvatio sam da sa mojim mentalnim statusom izbjeglice još nije svršeno. Taj status se pretvorio u egzistencijalnu stvar, osnovnu karakteristiku mog bića.

Moja veza sa Sarajevom, tokom studija u Budimpešti, održavala se zahvaljujući relativnoj fizičkoj blizini dva grada, te željezničkoj liniji koja je omogućavala jeftin transport u oba smjera. To se promijenilo kada sam dobio mogućnost da, u okviru doktorata, provedem dva semestra na Columbia University u New Yorku kao istraživač. Moja supruga i ja smo se odvažili na dolazak koji je postepeno prerastao u naše stalno preseljenje u ovaj grad. U New Yorku smo već više od godinu i po dana i živimo kao da smo oduvijek tu.

Naš dolazak u New York je bio gerilski, bez velike strukturalne podrške, više vođen željom za novim iskustvima nego mudrim planiranjem. Pomoć porodice i prijatelja bila je ključna.

Kako pamtiš te prve mjesece boravka u New Yorku? Obzirom da je, kako kažeš vaša bila „gerilska“ emigracija, zanimaju me praktični detalji prilagođavanja na novoj adresi. Pritom ovdje mislim na društveni život i uspostavljanje ekonomske stabilnosti.  

Da parafraziram Tolstoja, sve emigrantske priče liče jedna na drugu; istovremeno, svaka je različita na svoj način. Prilagođavanje je bolan proces, jedno vantjelesno iskustvo. Um i tijelo nisu simultani partneri postojanja i to se najbolje primjeti u emigraciji. Tijelo je brže, ono prihvati lokalni ritam čim prođe jet lag. Tjeran somatskom reakcijom, um se prilagođava postepeno, procesuira novu realnost nekim svojim ritmom, pruža otpor dok ne posustane. I onda otvoriš oči. I počneš da dišeš i živiš kao da je sve normalno.

Kulturna integracija nije nikakav problem, mi smo amerikanizirani kao djeca kroz pop kulturu, filmove, muziku i serije. Ono što jeste problem je ekonomska i društvena integracija, ponajviše pronalazak posla koji može obezbijediti pristojnu egzistenciju. Ovo je skup grad. Tek nakon nekoliko mjeseci simultanog slušanja predavanja, čitanja, pisanja doktorata i konobarisanja u East Village restoranu, uspjeli smo pronaći adekvatne poslove. Supruga je uposlenica uspješne korporacije, a ja predavač etike i političke teorije na jednom lokalnom koledžu i doktorant u završnoj fazi disertacije. Čitav proces društvene integracije, koji i dalje traje, jeste zahtjevan i izazovan. Međutim, taj proces je i nevjerovatno obogaćujući. Emigracija može biti i predivno filozofsko iskustvo. Ja sam sada drugi čovjek, bogatiji za jednu novu dimenziju života i spremniji za izazove budućnosti.

Obično u ovakvim razgovorima kod ovog pitanja moji sagovornici odgovaraju riječima nostalgije, lijepih uspomena, tuge za rodnim gradom i sjete. Kako si ti gledao na Sarajevo u prvo vrijeme boravka u New Yorku?

Odlazak je dobar i za sticanje perspektive o važnosti mjesta porijekla u opštoj slici svijeta. Sarajevocentričnost nije samo boljka rođenih Sarajlija, već i došljaka poput mene koji se aklimatiziraju u naše poslovično vjerovanje kako smo najvažniji, najbolji i najautentičniji komad zemlje na planeti. Sarajevo, Bosna i Hercegovina i Balkan su jedan mali dio svijeta čija važnost danas ne prelazi prag državnih granica bivših jugoslovenskih republika. Mi nemamo najbolju hranu na svijetu, niti najsolidarnije ljude spremne da ti pomognu u svakom trenutku. Naši politički problemi nisu više nikome zanimljivi, mi smo jedna marginalna zemlja za koju većina Amerikanaca nije nikada ni čula. Kada kažem da sam iz Bosne (“I am from Bosnia”), najčešći odgovor koji dobijem je: “From Boston? Oh, how nice!” To nije samo pokazatelj opšteg nepoznavanja geografije kod Amerikanaca, već i naše globalne relevancije.

Kako se danas osjećaš tu, koje su prednosti a koje mane života u New Yorku u odnosu na Sarajevo?

Prednosti Sarajeva su u činjenici da se u njemu nalaze prijatelji, porodica kao i neki lokalni simboli odrastanja i sazrijevanja. Također, činjenica da je Sarajevo mali grad može biti prednost, jer se za pola sata možete naći s prijateljem na kafi, otići na skijanje ili u prirodu, što je u New Yorku praktično nemoguće jer vam, naprimjer, od Queensa (gdje mi živimo) do Upper West Side (gdje je Columbia University) treba sat vremena vožnje metroom.

Međutim, mali grad nosi i svoje mane. Na kulturnoj mapi svijeta Sarajevo ne postoji, bez obzira šta nam o tome govorili za vrijeme Sarajevo Film Festivala. Odgajati dijete je u Sarajevu vjerovatno lakše (i jeftinije) nego u New Yorku. Ali, zato u Sarajevu ne možete odvesti dijete da vidi fosil dinosaurusa ili posjeti predavanje o svemiru za prvačiće. Ono može odrasti a da nikada ne spozna šta je prava ljudska raznolikost, šta su običaji i načini života radikalno različitih ljudi koji žive na ovoj planeti. Ove činjenice doprinose sužavanju svijesti naših generacija, koje odrastaju nesposobne da shvate razmjere svijeta. Stoga, ne treba da čudi što se sarajevska omladina oduševljava Besimom Spahićem i lokalnim fudbalom: oni ne znaju za bolje.

Čemu se nadaš za Bosnu i Hercegovinu?

Volio bih da mogu reći da se nadam boljem za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. To je zemlja u kojoj sam se rodio i u kojom sam proveo najveći dio svog života. Stoga, bez obzira na svu kritiku i jed koji u trenucima osjećam, želim da stvari budu bolje. Međutim, nisam siguran da postoje društvene snage koje mogu sprovesti transformaciju bh. društva. Želim biti jasan ovdje: problem BiH nije politika, nije Daytonski sporazum, nisu njeni političari. Problem BiH jeste njeno društvo. Problem je u tome što ne postoji kritična masa ljudi sposobnih i voljnih da sprovedu promjene u bilo kojoj oblasti društvenog života. Postoje usamljeni pojedinci, grupice progresivnih individua, ali to nije dovoljno za radikalnu društvenu preobrazbu. Nažalost, većina stanovnika BiH (i Sarajeva) su neprosvijećeni, ekonomski i kulturno siromašni kotačići sistema. U takvoj sredini, progresivna promjena je nemoguća.

Ipak, volio bih da se varam u procjeni. Vjerujem da je Hannah Arendt bila upravu kada je kazala da ne treba potcijeniti mogućnost da se u političkom društvu desi nešto radikalno novo. Stoga se potajno nadam se da će me jednog dana BiH iznenaditi i potvrditi njenu tvrdnju.

Da li razmišljaš o povratku?

Ne. Iako sam svjestan da bi možda povratak mnogih poput mene (obrazovanih, relativno mladih i ambicioznih individua) bio blagotvoran po bh. društvo i kulturu, nisam spreman na to. Promjena bh. društva će zahtijevati žrtvovanje jedne čitave generacije koja će morati da poturi leđa i plati troškove revolucije svojim zdravljem, ambicijama, snovima i ličnom komocijom. Biću iskren prema sebi i čitaocima: ja imam samo jedan život (u zagroblje ne vjerujem) i ne želim ga potrošiti na revoluciju. Ne želim platiti ideale svojim tijelom. Sokrat je vjerovao u život poslije smrti pa je zato bio spreman umrijeti za ideale. Moje zdravlje, psihičko i fizičko, moja porodica i prijatelji su vrijedniji od bilo kojih ideala, posebno onih koji pretpostavljaju postojanje neke naddruštvene zajednice, poput zemlje ili nacije. Za mene, Bosna kao neki metafizički ideal ne postoji i ne želim se žrtvovati za bilo kakvu eteričnu iluziju. Duboko sam ubijeđen da prosvijećeno društvo ne bi trebalo da počiva na žrtvi, već na društvenom ugovoru.

Ako bi mogao da uzmeš najbolje od New Yorka i Sarajeva i napraviš novi grad kako bi on izgledao?

Kompleksno pitanje na koje nemam jednostavan i adekvatan odgovor. Bitna dimenzija kvalitete grada u kojem se živi jesu obične brojke – naime, koliko stanovnika živi u određenom gradu. Svaki grad u kojem živi dva ili više miliona ljudi može biti veoma ugodan za život. Recimo, Budimpešta je divan grad, po mjeri ugodnog života (ukoliko izuzmemo rastući desni nacionalizam kao i težak mađarski jezik). Vjerujem da ta ugodnost polako nestaje što se više povećava broj stanovnika, jer se organizacija života u ogromnim gradovima poput Moskve, New Yorka ili Mexico Cityja ponekad može pretvoriti u običnu noćnu moru. Ipak, sve zavisi i od osobnih preferenci.

Raznolikost također predstavlja bitan element koji doprinosi dinamici gradske kulture. U gradu sa mnogo imigrantskih zajednica je veća šansa za raznolika kulturna, sportska, gastronomska i druga iskustva. Mnogo toga, naravno, zavisi od bazične društvene organizacije grada: lokalnih zakona, institucija kao i širih političkih, ekonomskih i kulturnih parametara koje oblikuju život u svakom gradu ponaosob.

Međutim, kada bih mogao da dizajniram idealni grad, on bi se sastojao od meni upečatljivih elemenata većine gradova u kojima sam do sada provodio vrijeme. Taj grad bi imao veličinu Berlina, planine Sarajeva, raznolikost New Yorka, opuštenost Budimpešte, historiju Edinburgha i klimu Istanbula.

GRAĐANI PRED MEDIJSKIM ZIDOM

Tekst je nastao u okviru projekta o medijskoj pismenosti udruženja građana eProjekat i preuzet je sa  http://eprojectserbia.wordpress.com/2013/05/16/gradani-pred-medijskim-zidom/

Tokom nešto više od tri meseca u medijima se skoro svakodnevno moglo čitati o aflatoksinu u kukuruzu i mleku. Tekstovima su prodefilovali nosioci državnih funkcija, političari i 42 stručnjaka. Na različite načine govorili su o problemu sa aflatoksinom i jedni o drugima. U tom kao obezglavljenom lutanju kroz procente, saopštenja i izjave mnogobrojna važna i opravdana pitanja ostala su bez odgovora tamo gde su i nastala – u prostoru za komentare čitalaca. Ti komentari na tekstove o  aferi aflatoksin mogli su imati važnu ulogu. Mogli su, možda, da su mediji pažljivije slušali one za koje stvaraju sadržaj, i značajno promeniti tok događaja.

Jedna od dve osnovne vrednosti društvenih mreža za medije ili novinare jeste mogućnost da  razgovaraju sa svojom publikom, da osete atmosferu i prikupe nova saznanja za dalje izveštavanje. Druga je da društvene mreže koriste kao alatku za plasiranje vesti. Značaj Tvitera u medijskom izveštavanju o aflatoksinu takođe je ostao na nivou nerealizovane mogućnosti. Na hiljade pitanja potpisanih imenom i prezimenom postavljenih od 30. novembra do 8. marta nisu imala odjeka izvan granica relativno male ali uticajne, kažu, Tviter zajednice u Srbiji.

Predmet ovog istraživanja je upravo taj ogromni neiskorišćeni potencijal desetina hiljada komentara i tvitova tokom trajanja medijskog pokrivanja afere aflatoksin.  Ovo će biti pregled pitanja i stavova, sumnji i ubeđenja izraženih kroz komentare i tvitove naspram sadržaja plasiranog u medijima. Da li su se postavljala neka nova, do tada nepostavljena pitanja i koja? Da li je barem u pokušajima bilo interakcije između medija i publike? Kako se kretalo poverenje ovog dela javnosti u sistem tokom nešto više od tri meseca medijskog pokrivanja teme?

Ključni datumi

Istraživanjem su obuhvaćeni komentari na sajtovima B92, Blic, Alo, Kurir, Politika i RTS. Sa svakog sajta analizirano je po 10 najpopularnijih komentara  na sve tekstove objavljene o ključnim događajima tokom afere aflatoksin, koji su se desili 30. novembra 2012, 1. decembra, 11. decembra. 18. decembra,  9. februara 2013., 19. februara,  1. marta i 8. marta.2013. Izabrani datumi poklapaju se sa početkom najpre priče o kontaminiranom kukuruzu tokom decembra meseca, a potom sa zaokretima u priči o mleku (februar/ mart) i njenim krajem koje je označila odluka Ministarstva da se poveća dozvoljena količina aflatoksina u mleku sa 0.05 na 0.5 mikrograma. Kao najpopularniji komentari izdovjeni su oni koji su dobili najviše pozitivnih preporuka. Tamo gde nije bilo moguće utvrditi popularnost odnosno, gde opcija ’glasanja’ za komentar nije omogućena čitaocima analizirano je poslednjih deset komentara.
Pored komentara čitalaca, analizirane su i Tviter objave koje sadrže ključne riječi aflatoksin, kukuruz, mleko, Knežević i Ješić.  Kod Tvitera analizirano je po sedam dana tvitovanja gde su kao početni datumi uzimani isti kao i kod analize komentara (30. novembra 2012, 1. decembra, 11. decembra. 18. decembra,  9. februara 2013., 19. februara,  1. marta i 8. Marta).  Za analizu Tvitera korišćen je servis Topsy.com.

Vruć kačamak

30.11.2012- „Mađar So“ objavljuje razgovor sa direktorom „SGS Srbija“ koji upozorava na aflatoksin u kukuruzu. Iz „Žita Srbije“ (udruženje proizvodjača i izvoznika) upozoravaju da nema razloga za paniku, ali da problem postoji.
1.12.2012.- Oglašava se Ministarstvo poljoprivrede i tvrdi da fitosanitarni inspektori kontrolišu sve pošiljke kukuruza iz inostranstva te da u 2012 nije bilo pošiljki zaraženih aflatoksinom. Kaže se da Ministarstvo radi na utvrđivanju podataka za domaći rod i da će javnost biti blagovremeno obaveštena.

Prvi komentari se pojavljuju već 30. novembra na vesti o kontaminiranom srpskom kukuruzu. Sledećeg dana Ministarstvo poljoprivrede saopštava da Srbija nije uvozila kukuruz zaražen aflatoksinom. Dva teksta na dva koloseka na samom početku ove priče stvaraju konfuznu medijsku sliku koja se odražava i u šarolikosti komentara čitalaca, koji ipak ponegde postavljaju važna pitanja:

• Ako je ovo tačno, čime se bave institucije nadležne za kontrolu hrane?  - ’Kukuruz u Srbiji zatrovan’, B92
• Da li je neko odgovoran za ovaj ozbiljni nemar koji je ugrozio ljudske zivote? Moze li neko da odgovara za to? Moze li se bar osigurati da ti koji su trebali da kontrolisu kukuruz vise nikada ne rade taj posao i ne uzimaju pare iz budzeta, a da se u isto vreme igraju sa zivotima nase dece. – Saković: Bez panike zbog kukuruza, B92

Kroz ukupno 42 komentara od 30. novembra i 1. decembra  nailazimo na izraze nepoverenja i sumnje.  Najveći broj čitalaca uzrok problema vidi u nepoštovanju standarda uzgoja i neadekvatnim merama kontrole i monitoringa. Ovde se najviše pominje Minsitarstvo poljoprivrede, država i državne inspekcije. Sledeća najbronija grupa su oni koji smatraju da srpsku poljoprivredu planski uništavaju inostrani GMO lobiji u sprezi sa domaćim političarima.

Psihološki rat protiv domaće semenske industrije je počeo. Monstanto uz pomoć EBRD i izlobiranih domaćih političara.
(Zoran, 30. novembar 2012 13:22)-Sakovic: Bez panike zbog kukuruza, B92
U četiri komentara fokus je na zdravlju potrošača. Dva puta se pominje i Chemtrail^[1],  zavera. Ovdje se navodi kako su iznad vojvođanskih njiva preletali avioni praveći tragove nalik paukovoj mreži i pritom zaprašivali njive nepoznatim supstancama.

Uz korištenje reči podmetačina, smutnja i slično, manji broj komentara nije upućen nikome specifično.
Na samom početku nailazimo na pokušaje interakcije sa medijima. Zanimljivo je da ćemo i kasnije u par navrata videti ponavljanja ovakvih molbi čitalaca. Ljudi traže jasnu, tačnu i potpunu informaciju.
Pitam se da li je moguce da se niko ne oglasi povodom trovanja ne samo kukuruza,molim Vas kao novinare u ime nas majki i porodica da nam omogucite ,ali tacne informacije,prave strucnjake koji ce nam reci sve o stanju vazduha, vode i hrane u zemlji nase dece..posle ratova,svako Vam dobro
(Mila Hass, 1. decembar 2012 15:29) – Šta sa zatrovanim kukuruzom, B92

Na Tviteru,U nedelji 30.11 – 7.12.2012 piše se  najviše o ulozi, odgovornosti i (zakašneloj) rekaciji Ministarstva za poljoprivredu, kako s početka, tako i tokom čitave ove nedelje. Reaguje se na prve naslove o zaraženom kukuruzu, potom na saopštenje Ministarstva poljoprivrede da nije bilo zaraženog kukuruza prilikom uvoza  i naposletku, na višestruko retvitovani naslov Nadležni znali da je kukuruz zaražen koji je objavio Magyar Szo. Pitanja koja su mediji propustili da postave pojavljuju se na Tviteru. Tviteraši pitaju koliko dugo je do ove objave aflatoksin u prekomernoj dozi bio u lancu ishrane. S druge strane, i ovde se spekuliše o ulozi Monsanto korporacije i uopšteno, o interesima GMO lobija kao pozadini priče, iako u medijima ne nalazimo priče iz tog ugla. Rečju, na Tviteru je mrtva trka između globalnih teorija zavere, politizacije i brige za sopstveno zdravlje.

Prvi među najuticajnijim tvitovima za ovu nedelju je:

@milosdjajic Milos Djajic
Važna tema koja može da ugrozi sve nas kao i poljoprivrednike a odgovora nadležnih nema :( #zarazeniKukuruz http://t.co/R4vsd8qx Dec 7, 2012 6:49 GMT

Spisak dvadeset najuticajnijih  pogledajte ovdje http://storify.com/eproject/najuticajniji-tvitovi-o-kukuruzu.

Uticaj se meri brojem pratilaca, brojem fejvova (favorite)  ili koliko puta je određeni tvit podržan i retvitova (retweet) ili koliko puta je određeni tvit prenesen. U širem smislu, za uticaj je važno linkovanje, klasifikacija tvita haštagom (hashtag - #) i izražavanje emocije (:-), :-().

7% ... čega?

11.12.2012.- Načelnik poljoprivredne inspekcije saopštava da je vanrednom kontrolom utvrdjeno da je samo 7% ispitanog uzorka roda 2012. zaraženo, a da su svi proizvodi od kukuruza bezbedni uključujući i mleko (koje se prvi put pominje u celoj priči).Sve ovo potvrdjuje i Ministartstvo poljoprivrede.

Nije alfa već afla, nije mikro već mikotoksina. Jeste mikrogram ali to opet nije isto što i miligram. Prošlo je dve nedelje od prve vesti o zaraženom kukuruzu a i dalje se ne zna pravilno izgovoriti. Čitaoci to primjećuju i komentarišu:

Posto se u par priloga proteklih dana govorilo alfatoxin umesto aflatoxin, mikrotoxin umesto mikotoksin i da nastaje od bakterija, a ne od plesni...onda nekako ni ne cudi sto je sad taj procenat tako smanjen.
(KM, 11. decembar 2012 22:16), Zvanično: zaraženo 7% kukuruza, B92

Većina komentara izražava nepoverenje prema izjavi načelnika Poljoprivredne inspekcije Nenada Katanića da je samo sedam odsto ispitanog uzorka kukuruza zaraženo aflatoksinom.  Čitaoci pitaju šta će se desiti sa tih 7%, šta to znači za naše zdravlje i da li će se mešanjem zaraziti i zdravi kukuruz.

Ako bi se od osam komentara na tekst u Politici Samo sedam odsto kukuruza zaraženo napravio jedan on bi glasio ovako:
Samo sedam? A zašto je zaražen i jedan (op.a misli se na procenat)? E, moj Golube (op.a Danilo Golubović, Državni sekretar Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede), ni slova o tome sta su aflatoksini, kome nanose stetu i koliku! Strategija noja! Jel'treba izbrisati clanke sa vikipedije da ne unose paniku? Prvo su rekli nema izvoza.Kad ono ipak ima,i to u Hrvatsku i Italiju. Poznajem ja dobro svoju lazljivu drzavu(koja) sa svakodnevnim, zakasnjelim izjavama demantovanja onog sto je vec receno javnosti samo jos vise obmanjuje, skrivajuci pravo stanje i znam kako treba citati ovakve vesti. I ko će posle ovih dešavanja da veruje našim inspekcijama? Ne rece se "afla" nego se kaze "alfa".

Iako ima i onih koji smatraju da je neko oklevetao srpski kukuruz ili da je uzrok kontaminacije Chemtrail, sinteza ovih 8 komentara reprezentativna je kao opšti utisak za 11.12.2012..
Pritom, čitaoci su korak ispred medija u pronalaženju i deljenju informacija o tome šta je aflatoksin, kako nastaje i šta uzrokuje:  http://www.b92.net/biz/komentari.php?nav_id=667989

Tvituje se sporadično. Vidjećemo kasnije da je kroz decembar interes Tviter zajednice za  ovu temu u opadanju. Pitanje kukuruza postavlja se kao pitanje prava na pristup informacijama od javnog značaja. U tom svetlu pojavljuju se tvitovi upućeni Rodoljubu Šabiću, Povereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.

Tviter je podeljen između onih koji traže jasniju informaciju od medija i nadležnih i drugih koji ne vjeruju u kontaminaciju srpskog kukuruza,  pozivaju SGS na odgovornost ili retvituju „I u Mađarskoj kukuruz zaražen“.

Tvituje se o blogovima na temu kukuruza i time postavljaju sljedeća pitanja:

Kolike su prave razmere zagađenja?Ukoliko je analizirani uzorak uziman iz konkretnih skladišta/silosa da li su ta skladišta ponovo analizirana i da li je naloženo njihovo čišćenje? Da li je zagađenje došlo iz skladišta/silosa ili sa njive? Da li će biti izvršena inspekcija svih skladišta/silosa ili njiva? Da li će i kako i njive biti čišćene? Šta je sa već zagađenim količinama? Da li postoje 'tragovi' tog kukuruza? Da li je uništen, gde, da li je možda završio kao bio dizel ili etanol...? Da li je postojala mogućnost da se zagađeni kukuruz može naći u prehrambenim artiklima? Kakva je saradnja sa Sanitarnom inspekcijom koja je zadužena da kontroliše hranu i prehrambene proizvode? Kolike količine kukuruza su već izvezene i da li su neke vraćene zbog povećane količine aflatoksina? Da li je kukuruz namenjen domaćem tržištu proveren i bezbedan? Da li je u pitanju aflatoksin SAMO u kukuruzu? Mađarima je pronađen u mleku, Turcima u sušenim smokvama.... Da li postoji mehanizam provere kukuruza na samoj njivi i kod otkupa? Ako ne postoji: Da li će biti organizovan i kada? Ako postoji: Kakav sistem postoji i kako je moglo da se desi da kroz sistem prođe 10% ovogodišnjeg roda i da se ne primeti aflatoksin? Ko je odgovoran?
“Kukuruz – traže se odgovori”, Boris Drenca, Građanske inicijative, B92 Blog

Spisak 16 najuticajnijih tvitova: http://storify.com/eproject/najuticajniji-tvitovi-10-17-12-201212

Klečanje na kukuruzu

18.12.2012. Izvoz kukuruza desetkovan – pišu Novosti prepisuje B92, posljednja je informacija o aflatoksinu u kukuruzu za mesec decembar. Saopšteno je da je izvoz kukuruza iz Srbije smanjen za 4 puta u odnosu na novembar. Iz inostranstva vraćeno 400 tona.

Čitaoci ne prihvataju ovakav epilog i bez obzira da li pripadaju onima koji i dalje ne veruju u samo 7% ili smatraju da je i 1% previše, onima koji hoće da znaju gde su tih 7% ili pak onima koji veruju u srpskog seljaka, srpski kukuruz i državu Srbiju, svi većinom traže isto – da se utvrdi odgovornost.
Pregled tvitovanja na temu kukuruza i aflatoksina za mesec decembar reflektuje i medijsko pokrivanje teme. Zanimanje za kontaminirani kukuruz je u slobodnom padu. Vrednosti na vertikalnoj osi mere se u stotinama (npr. 6 = 600):

Jasniji prikaz slike preuzmite ovde: Doc1

Pitanja sa početka meseca ostaju.

Mene samo interesuje, kao majku 17omesecne bebe, da li su mlecni proizvodi ispravni za upotrebu..Da li ce neko izaci konkretno sa jasno definisanim rezultatima, a ne polovicnim informacijama. Ministarstvo poljoprivrede treba jasno da kaze koje laboratorije su radile analize, a ne samo "dve laboratorije u Beceju i Beogradu". Ovo je vrlo ozbiljna stvar, i jedno sturo obavestenje za javnost nece smiriti strasti, kako domace javnosti, tako ni strane.
(Novi Sad, 18. decembar 2012 14:09), Izvoz kukuruza desetkovan, B92

Slon pod tepihom

9.2.2013. – Kreće priča o otrovnom mleku iz Hrvatske.

Prošlo je januarsko vreme praznovanja. Bilo je ića i pića, i projica i sarmica i pečenja. Aflatoksin u kukuruzu davno zaboravljen. Sahranili ga mediji, odali mu poštu i krenuli u produkciju novogodišnjeg programa.
U februaru, inače poznatom po ljubavi mačaka, Valentinovu i povišenom holesterolu, u Srbiju dolazi priča o kontaminaciji hrvatskog mleka aflatoksinom.
Devetog februara naslovi u medijima sugerišu da u Srbiji nema takvog otrovnog mleka: U toku vanredna inspekcija mleka – B92, Povlače se opasno mleko i tunjevina – B92, Somboled: Ne uvozimo sporno mleko iz Hrvatske – Politika, Papović o kancerogenom mleku: Pod hitno proveriti sastav Dukatovih proizvoda u Srbiji – Blic, Inspekcija: U Srbiji mleko ispravno, u toku vanredna kontrola – Kurir.

U jednom istom tekstu od 9.2. korisnici saznaju ovo:

"Uveli smo vanrednu inspekcijsku kontrolu, to mleko se ne nalazi na našem tržistu", rekao je Katanić.
Katanić je dodao da inspekcija želi da ovom kontrolom obuhvati i druge proizvođače i tako otkloni mogućnost da i u Srbiji postoji takvo mleko.
U Ministarstvu dodaju da se domaće mleko redovno kontroliše i da je potpuno ispravno, kao i da je pre mesec dana rađena i vanredna inspekcijska analiza. ‘U toku vanredna inspekcija mleka’, B92

Povodom izjava Ministarstva poljoprivrede,  Poljoprivredne i Veterinarske inspekcije, stručnjaka za prehrambene tehnologije, toksikologa, i mnogobrojnih drugih,  čitaoci najviše  postavljaju pitanja. Primeri kontradiktorinih izjava i saopštenja, nejasno prezentovanih informacija ih zbunjuju. U komentarima se najčešće postavljaju pitanja šta jedemo, čemu služe institucije, šta znači izjava Ministra Kneževića da se domaće mleko redovno kontroliše i da li će neko da nam pruži potpunu informaciju.

Napravili smo spisak od dvadeset najpopularnijih komentara. Svaki od komentara podržan je najmanje 200 puta: http://storify.com/eproject/komentari-italaca-9-2-2012

Dok zemlje u okruženju objavljuju podatke o zabrani uvoza/izvoza i povlačenju proizvoda sa rafova, zvanična saopštenja u Srbiji izazivaju još veće nepoverenje  u sistem kontrole prehrambenih proizvoda.Najviše se negativno komentariše saopštenje  Ministarstva da u Srbiji nema zaraženog mleka , uloga institucija Srbije u kontroli proizvoda kako iz uvoza tako i domaće proizvodnje. Ministarstvo se ponaša neodgovorno jer ne nudi egzaktne podatke, rezultate analiza na uvid u javnost, problemi se zataškavaju - komentariše se. Stručnjaci koji apeluju da se zaobilaze jeftini a kupuju provereni brendovi  izazivaju ljutnju i sumnju. Korisnici apeluju da se ispitaju i domaći i svi hrvatski proizvodi.

Jel vi mislite da je problem samo u mleku? Što je sa sirom, vrhnjem jogurtom? A onda idemo dalje jaja, meso peradi, svinjsko meso i prerađevine, goveđe meso i prerađevine? Na boci mleka DUKAT od 1,5 litra, koju sam u Beogradu, na Vračaru, kupio 7. Februara, a rok trajanja je do 20. februara, piše da je proizvođač SOMBOLED d.o.o. Sombor. Zašto ne piše da je mleko uvezeno iz Hrvatske, ako je uvezeno? Da li ce ovde neko zvanicno da obavesti ovaj narod da nekupuju taj otrov? Sta su to provereni brendovi? Sta je jeftina hrana? O cemu vi nama pricate? Ko će biti kažnje ukolio se utanovi nepravilnos/neispravnost hrane, kakva je kazna, kakva su prava oštećenih potrošača? Znaci li to da pri kupovini uvek treba da nosimo mini laboratorije jer drzava nema para da proverava hranu na granici ? Ko zna sta tek ima u nasim? Sta rade tolike agencije? Kako on zna da nema hemije u uvezenom proizvodu iz bosne kad sagovornik pre njega kaze da ne postoji kontrola u srbiji?  Kako je moguće da je nas zaobišlo?Kakve su ovo gluposti o jeftinim brendovima? Ko je ovde lud?- pitanja su čitalaca kroz komentare.

Istovremeno, u manjem broju komentara nalazimo pozitivan odnos naspram srpskih proizvoda. Ovi apeluju da se kupuje domaće. U ovoj grupi korisnika uz reči hvale za domaće proizvode, srpske poljoprivrednike i pijacu javlja se i govor mržnje naspram Hrvata, Hrvatske i pozivi na bojkot hrvatskog proizvoda.

U potpunosti podrzavam onog lika sto je bacio onu flasu iz ,,lijepe njihove,, oni nista nase ne kupuju(ispravka) oni nista nase ne uvoze a mi na sve njihovo skidamo g@tce.
Od sada strano kupujem samo ono najnuznije , sto ne proizvodi moja zemlja.
gde je sada hrvatski helsinski odbor da protestvuje zbog trovanja srba ccc ipak su ovi nasi revnosniji filantropi
(b, 8. februar 2013 23:26), Povlače se opasno mleko i tunjevina – B92

Nakon onih o nadležnim institucijama Srbije, sledeći po brojnosti su upravo negativni komentari u odnosu na hrvatske proizvode.“ Otrovni, najslabijeg  kvaliteta, alergeni, izazivaju mučninu, godinama unazad imamo primere povlačenja hrvatskih proizvoda“  – komentariše se. Ima i onih koji više veruju u neugodnu istinu bila ona i hrvatska nego u srpsku bajku.

taxista:
Hrvati su i pokrenuli ovaj problem misleci da je zatrovano mleko iz BiH, ali su onda utvrdili da se radi o mleku proizvedenom u Hrvatskoj i to nisu zatasklai, vec odmah objavili! Sto se toga tice, vise verujem cak i Hrvatima, nego nasim inspekcijskim sluzbama... Inspekcija: U Srbiji mleko ispravno u toku vanredna kontrola, Kurir

Ni politizacija nije izostala. Jednako su (malo)brojni komentari o teoriji zavere preostalih „žutih“ u inspekcijama kao i one masonske, a uvodi se i tema genetski modifikovanih proizvoda.
Tviter, 9- 16 februar. Devetog februara je najveća aktivnost, 500 tvitova o mleku. Nakon toga, interes za temu je u opadanju da bi 13.2. spao na manje od 100 tvitova. Istog dana, Goran Ješić gostuje na RTV u Jedan na jedan Danice Vučenić , otvara priču o domaćem mleku i najavljuje rezultate analize koju je poručio nezavisno od Ministarstva poljoprivrede.  Od 13. 2. Tviter aktivnost o mleku je u porastu.

Jasniji prikaz slike preuzmite ovde: Doc2

Od dvadeset najuticajnijih tvitova na dan 9.2. više od pola korisnika tvituje naslove iz medija bez sopstvene intervencije. Mali broj tvituje sopstveni stav uključujući ili ne link na određeni naslov. Spisak dvadeset najuticajnijih tvitova za 9.2. pogledajte ovde: http://storify.com/eproject/tviter-o-mleku-9-2-2013

@mahlat Mirjana Mimica
Fascinantno, sve zemlje oko nas su uvezle kancerogeno mleko i Tunjevinu, samo mi nismo. Od istog uvoznika.

Nalazimo i prva pitanja upućena medijima:

 @ebovasusername Radmila
@ALOnovine Ako je toksin, onda je mleko valjda kontaminirano ili zatrovano ali ne može biti zaraženo... Šta je sa mlečnim proizvodima?
Feb 9, 2013 11:01 GMT

Alo ne odgovara na ovaj tvit.

Ko se na mleko opeče i u jogurt duva 

19.2.2013. - Asocijacija potrošača poziva Kneževića i Ljajića da podnesu ostavke. Na vanrednoj konferenciji za novinare Knežević ispija mleko.

Na tekstove u medijima devetnaestog februara komentariše se više nego ikada ranije. U istraživanju su obrađena 163 komentara na ukupno 23 teksta o aflatoksinu ( 6 web stranica medija :Blic, B92, Politika, Alo, Kurir i RTS). Za svaki od medija uzeto je u obzir najpopularnijih 10 komentara na svaki od tekstova. Tamo gde nije bilo moguće utvrditi popularnost, obrađivano je posljednjih 10 komentara. Svi naslovi ovoga dana mogu se obuhvatiti jednim: Kome verovati?

Devetnaestog februara Ministar Knežević na vanrednoj konferenciji za novinare ispija čašu mleka i tvrdi da je mleko bezbedno i da su određene količine povučene iz preventivnih razloga. Tvrdi da su povučena mleka ispravna,  zdravlje građana nije ugroženo, da se sumnja na povećano prisustvo aflatoksina u određenim uzorcima i da su ti uzorci poslati u Holandiju na super analizu.

Dan ranije Goran Ješić je tvitovao:

Goran Jesic ‏@GJesic
Rezultati mleka su sledeci na trzistu. Vojvodine: od 35 uzoraka 29 imaju povecanu vrednost afla toksina. Svi proiz imaju isti problem

Ministarstvo poljoprivrede je ozbiljna insitucija koja se ne bavi „tviter politikom”-  odgovor je Kneževića.

U komentarima jednako dominiraju dve teme: Ministarstvo poljoprivrede i Goran Knežević i druga, briga za sopstveno zdravlje.

U fokusu komentara o zdravlju su ostali mlečni proizvodi,  zeolit,  ishrana beba i dece.  Apeluje se da se ne konzumiraju ni kukuruz, kukurzne prerađevine, meso, mleko i mlečne prerađevine. Raspravlja se da li je pivo bezbedno. Daleko više u odnosu na prethodni period govori se o kukuruzu, istom onom zaboravljenom iz decembra 2012..

O Goranu Kneževiću se komentarisalo negativno. Traži se njegova ostavka, Ministar se poziva da preuzme odgovornost koju izbegava, traži se da mu se sudi, a konferencija za novinare na kojoj Knežević ispija čašu mleka među ovde analiziranim komentarima izaziva nepoverenje, osećaj prevarenosti, uvređenosti i ljutnju.

Obojica (op.a Knežević i Ljajić) da podnestu ostavke, pa da budu uhapseni i osudjeni za pokusaj masovnog ubistva! Sramota! Sramota! Sramota! Pokusali su bre da zataskaju celu stvar, ko da je mala stvar, vidi ti brojke, 10 vrsta mleka ima skoro 0,1 aflatoksina! jadna nasa deca!
(Lozkov, 19. februar 2013 15:45), Povlači se mleko iz prodavnica, B92

O Goranu Ješiću se komentarisalo i negativno i pozitivno. Jedni tvrde da su u pitanju nastojanja da se obori vlada i da je Ješić  u dogovoru sa inostranim uvozničkim lobijima. Drugi pozitivno ocenjuju objavljivanje rezultata javnosti i njegovu komunikaciju sa građanima putem Tvitera, zahvaljuju mu se i pohvaljuju ga za hrabrost.

Rade Vreme: 20.02.2013 10:18h:
Stalno pokusavaju ovi iz DS da obore vladu i traze nove izbore al ne znaju kako.Pokusavali su sa paljevinom svojih prostorija stranke ali im to nije proslo i vlada nije pala.Sada pokusavaju to isto sa mlekom da urade pustajuci u javnost lazne i netacne informacije sa zatrovanim mlekom.Misle da ce time uspeti da udrmaju vladu.Bas su providni i jadni.Prozivaju Dacica i predsednika drzave zasto nisu to oni objavili.Tacno se vidi sta pokusavaju. Ješić: Toksično 29 od 35 uzoraka mleka, Alo

U Kuriru i B92 nalazimo pokušaje interakcije sa redakcijama. Čitaoci izražavaju nezadovoljstvo izveštavanjem o problemu i postavljaju nova pitanja.

Molim vasa da objavite komentar,to je prvo. Ja sam majka dvogodisnjeg deteta i ja sam prosto sokirana ovim desavanje u vezi sa mlekom. Zasto novinari B 92 19.02.2013 u vestima u 18.30. pitaju poslatnike da li piju mleko, zasto ne izadjete na ulicu i pitate roditelje cija deca konzumiraju mleko, a ne poslanike, iskreno bas me briga za njihovo zdravlje. Niko ni ministar g-din Knezevic i vi novinari ne pominjete decu koja su najveci konzumenti mleka, sta cemo sa tim? Jel bezbedno da dete od dve godine u toku dana unese pola litre kontamiranog mleka? Zasto to niste pitali ministra? Osvestite se ljudi u kakvoj to mi drzavi zivimo!!!!!!!
(Sandra, 20. februar 2013 09:32), Knežević: Mleko u Srbiji bezbedno, B92

Čitaoci smatraju da je neko profitirao na uštrb zdravlja građana bahato ne poštujući propise i traže da se utvrdi odgovornost. Šta radi  asocijacija za zaštitu potrošača Srbije, čime se bave inspekcije? Zataškaće i ovo kao i sve drugo,  – pitanja su i komentari.

Devetnaestog februara Svetlana Glumac, direktorka za korporativne i regulatorne odnose Danube Foods grupe (Imlek i Mlekara Subotica) kaže za B92 da je mleko idealno jer ne sadrži više od 0,5 miligrama aflatoksina što je, kako kaže, gornja granica u SAD i u većini zemalja u svetu. Predstavnica Imleka i Mlekare Subotica izaziva dodatnu konfuziju i bes čitalaca. Ironično se komentariše se o miligramima, novoj jedinici za meru aflatoksina u mleku. Komentari nepoverenja u izjavu i motiv.

19. februara se takodje komentariše:”Ovo je međustranački rat preko leđa građana Srbije. Da Vučić izbaci Kneževića iz stranačkih redova. Da napredni radikali urede najprestranku pa onda državu, Kosovo je Srbija pa i otrovana, sve je to Chemtrail i GMO, odgovorno se pristupa problemu i problem će biti saniran na vrijeme. “

Mediji nisu dali odgovore na pitanja koja muče gradjane. Čitaoci sada znaju da je mleko možda bezbedno. Da aflatoksina možda ima u prekomernim granicama. Da Ješić možda nije oprao ruke dok je analizirao svoje uzorke. Rešiće problem tako što će povećati dozvoljeni nivo aflatoksina – proročki je predvidio jedan od komentatora.

Imajući već višedecenijsko iskustvo kako se u Srbiji rešavaju problemi, verovatno će i ovaj biti rešen tako što će se povećati dozvoljena granica aflatoksina u mleku. Jednostavno rešenje za jednostavan narod.
(besan ker, 19. februar 2013 09:29) – Ko govori istinu o mleku, B92

Ne završava ovde. Napravili smo kompilaciju trideset pitanja iz 143 najpopularnija uzorkovana komentara na tekstove u medijima od 19.2.. Najviše je pitanja za Ministarstvo poljoprivrede RS i Gorana Kneževića. Čitaoci traže da im se kaže koji brendovi imaju povećan aflatoksin, šta je tačno povučeno, postavljaju pitanja o sistemu kontrole i bezbednosti ostalih proizvoda koji potiču od zaraženog kukuruza.

3 pitanja za Gorana Ješića: http://storify.com/eproject/pitanja-za-gorana-jesica

21 pitanje za Ministarstvo Poljoprivrede: http://storify.com/eproject/pitanja-za-ministarstvo-poljoprivrede-rs

3 pitanja za medije: http://storify.com/eproject/pitanja-za-medije

2 pitanja za Danube Foods grupu i Somboled: http://storify.com/eproject/pitanja-za-danube-foods-grupu

Preko 25 000 ljudi tvitovalo je na ovu temu u nedelji 19. – 26.2.. Najviše se spominje mleko. O Ješiću i Kneževiću tvituje se približno učestalo kao i o kukuruzu i aflatoksinu. Na vrhuncu aktivnosti, u jednom danu više od 6 000 korisnika u Srbiji tvituje o problemu.

Jasniji prikaz slike preuzmite ovde: Doc3

@sloba_milosevic Slobodan Milošević

Ministar Knežević istakao da je mleko u prodaji ispravno, kao i da će uskoro u prodavnicama biti mleka bez toksina. (zvuk eksplozije mozga)
Feb 23, 2013 13:07 GMT – jedan je od najpopularnijih tvitova.

Iz 23 analizirana teksta o problemu od 19.2. kao opšti utisak proizilazi da korisnici apsolutno ne znaju šta da jedu i piju. Više se zna o aflatoksinu, manje se veruje Ministarstvu,  veći je strah. Pregled najuticajnijih tvitova za ovu nedelju pogledajte ovde: http://storify.com/eproject/najuticajniji-tvitovi-o-aferi-aflatoksin-19-26-2-2.

Uzdravlje

1 mart. Juče je vlada Srbije odlučila da se dozvoli koncentracija aflatoksina  u  mleku od 0,5 mikrograma po kilogramu.

U Zrenjaninu se u lokalnoj Skupštini nazdravlja sa mlekom u znak podrške Ministru i sugrađaninu Kneževiću. U medijima se sve više prostora daje SNS-u i DS-u koji nastavljaju da se optužuju međusobno zbog aflatoksina. Sve više se govori o Aleksandru Vučiću koji je najavio svoje rešenje slučaja mleko. Među naslovima ovoga dana su: Knežević: spreman sam da podnesem ostavku, Bugarska demantovala Kneževića, Tviteraši protestvuju ispred vlade zbog aflatoksina, Eksperti: Mleko u Srbiji bezbjedno, Povećana granica za aflatoksin u mleku,  Prerađivači mleka pozdravili vladinu odluku 0,50.
Kroz svoje komentare potrošači pozdravili mlekare i vladu i krenuli u Mađarsku po mleko i mlečne proizvode.

Dragan
Samo vi pozdravljajte - ja se sada snabdevam hranom u Madžarskoj koja ima propis 0,00 mikrograma aflatoksina M1 po kilogramu mleka, a usput tamo kupim i ostale namirnice i odecu!
Sada neka naša pametna vlada izračuna ko je sve izgubio sa tim što kupujem u Madžarskoj! Mlekare pozdravljaju odluku vlade o aflatoksinu, Kurir

Od 178 obrađenih komentara njih ukupno 6 izražava podršku Kneževiću, ne vidi problem u 0,5, smatra da su uvozne krave došle već otrovane u Srbiju ili smatra da nema razloga za brigu pošto su to VMA i Batut izjavili. :

Rajko

Ne, mi dugo nismo imali poštenijeg i odgovornijeg ministra, ostavka nikako, sve pohvale za ispunjenje obaveza prema seljacima i napred ministre ne dozvolite da vas žuti ponovo uništavaju . Knežević: Spreman sam da podnesem ostavku - Alo

Ostalih 5 komentara podrške Kneževiću naći ćete ovde:
http://www.alo.rs/vesti/aktuelno/knezevic-spreman-sam-da-podnesem-ostavku/komentari/12285
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/125/Dru%C5%A1tvo/1275692/Pove%C4%87ana+granica+za+aflatoksin+u+mleku.html
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/Politika/1275816/DS%3A+Na+mleko+staviti+oznaku+%22opasno+za+decu%22.html

Kroz 172 preostala obrađena komentara se, kao i u medijima, više nego u prethodnom periodu  govori o strankama, političarima, glasačima i izborima. Čitaoci i dalje traže ostavku i sudski epilog za Kneževića i ostale nadležne u slučaju. Komentari su evoluirali sa ličnog na opšte, u fokusu su nepovjerenje i neadekvatan sistem i mehanizmi rešavanja problema od nacionalnog značaja, te moral i odgovornost nosioca državnih funkcija ili radije, nedostatak istih. Govori se o otvaranju uvoza za ‘0,5 mleka’, ograničenom izvozu, obmanjivanju javnosti. Govori se o pravu na izbor, na informacije, o pravima potrošača -  o svemu za šta  čitaoci osjećaju da su uskraćeni.

Sale
Mislio sam da je prethodna vlast neodgovorna i glasao za njeno rusenje-ali ovo je vrhunac nemoci i neodgovornosti koji je prikazan u Srbiji-SRAMOTA!, Vlada dozvolila više aflatoksina - Kurir

Na Tviteru je u nedelji 1. – 7. mart umanjena aktivnost.  I dalje se najviše govori o mleku a vrhunac je 1000 tvitova 4. marta. U ovih sedam dana bilo je preko 5 hiljada tvitova o mleku, kukuruzu, Kneževiću, Ješiću i aflatoksinu.

Jasniji prikaz slike preuzmite ovde: Doc4

Oštri tvitovi obojeni ironijom i sarkazmom prelaze u crni humor.  Ipak, zanimljivo je da se promišljena, precizna pitanja o ceni zdravlja, ceni informacije, i ceni ministarske fotelje ne upućuju niti jednoj instituciji ili pojedincu, niti su klasifikovani pod haštagovima (#). To su tvitovi u prazno.
Spisak dvadeset najuticajnijih tvitova pogledajte ovde: http://storify.com/eproject/najuticajniji-tvitovi-1-7-3-2013/preview

Među najuticajnijim tvitovima za ovu nedelju su:

@zvezdanajp Zvezdana JovanovicI koliko će koštati to što nećemo moći da izvozimo mleko u region i EU sa ovim vrednostima aflatoksina? Mar 1, 2013 7:18 GMT
@deniskolundzija Denis Kolundzija "Vučić će u ponedeljak dati svoje rešenje sluačaja mleko." Osmi put čitam istu rečenicu. Mar 2, 2013 11:33 GMT
@nemanja_tasic Nemanja Tasić Vučić najavio da će neko morati da odgovara zbog afere mleko. i sutra 5 krava sa najosnovnijim stvarima, gledajući u pod, odlaze u Crnu Goru Mar 4, 2013 20:35 GMT
@goran_anicic Goran Aničić U aferi Mleko stradaće boranija :) Mar 5, 2013 10:52 GMT
@nemanjarakovic Nemanja* Mleko je bezbedno, i bice unisteno. Sta nije jasno? Mar 7, 2013 8:55 GMT

8.mart – Početak kraja

Ovoga dana mediji prenose da Srbija nema kadar koji može da pokrene poklonjenu nacionalnu laboratoriju, da mlekari čuvaju granicu 0.5, da će Srbija uništiti svo mleko vraćeno iz Crne Gore, da afera mleko ne obara akcije, smenjeni su direktori Uprava za veterinu i za zaštitu bilja a Ministar ponavlja da je mleko bezbedno i afera nameštena. B92 tvrdi da će nam konačno sve biti jasno o mleku.

Na ove vesti dominiraju komentari besa, nemoći, i neverice. Da li će Ministar ikada dati jednoznačnu izjavu, da li će odgovarati za sve što je izgovorio, smena Ministra, mi smo krivi što ćutimo, lažu da će uništiti mleko vraćeno iz Crne Gore, staviće ga na naše rafove, šta će nam nacionalna laboratorija kad imamo Kneževića, na opremi se ne zarađuje koliko na neispravnom mleku, istina je da među podobnima nema kadrova, kadrova ima, uzimajte zeolit, ne pijemo mleko do daljnjeg, želimo pravo na izbor.

Pa ova Vlada stvarno nije normalna.
Knezevic dva dana za redom nemoze da da istu izjavu ili izjavu koju nemoramo da tumacimo.
Vucic je pre neki dan pitao a ja mu odgovaram:
Da ja mislim da vi (Vlada Republike Srbije) sada namerno trujete moje dete
Nego razmisljate sta nas briga kad ce posledice toga da se vide za 20-30 godina.
Do pre neku godinu je granica bila 0.5 ali mleko nije imalo ni 0.01
Sada vam je granica 0.5 a pojedina mleka imaju i preko toga, a vi mi kazete pa necemo valjda da bacimo toliko mleko (i izgubimo pare) kad mogu VASA deca da ga popiju ionako sledecih par godina necete nista da primetite.
(pera lozac, 8. mart 2013 09:39) E sad će vam biti jasno sve o mleku – B92

S druge strane postoje i komentari koji kažu da je afera planski podmetnuta od strane Zapada. Takva dva komentara nalazimo na RTS-ov tekst Prve smene zbog afere ‘mleko’.

Treba samo izbaciti kukuruz!
Krave treba da pasu travu, jedu seno, a ne kukuruz! Ceo problem je u kukuruzu! Ko zna odakle smo nabavili taj kukuruz kojim smo hranili krave? Opste je poznato u svetu da se kukuruz i soja najvise genetki modifikuju i sadrze razne otrove. Ovo je sve planski odradjeno od strane Zapada. Slicna prica je bila i sa poljoprivrednicima u USA. (anonymous, petak, 8.mart 2013, 02:48)

Komentariše se jednako učestalo kao i prethodnih dana. Ipak, sve je manje tekstova u medijima. Počinje kraj priče o aflatoksinu, kukuruzu i mleku. Tviter je u ovom slučaju dobar indikator ovog trenda. Afera mleko je sve manje predmet tvitovanja a sve više okvir za neke druge poruke.

@banedanilovic Branislav Danilović
Sinoć rakija, jutros mleko.#jbg

Oni koji to primjećuju tvituju:
@zarkobns zarko bogosavljevic
Knezevic #mleko ... jel se jos neko seca? ili ste navikli na otrovno mleko?

Tamo gde je mleko i dalje tema, kao i kroz komentare, govori se o nesposobnosti vlade i Ministra Kneževića, o zataškavanju priče, o neophodnosti korenitih promena sistema kontrole, o vređanju inteligencije građana Srbije. Čuju se i drugi koji kažu da je sve to dimna zavesa iza koje se prodaje Kosovo.

@voja964 Voja Radovan
Dok pada #Kosovo skupstina o #mleko Zamajavanje javnosti

Sve u svemu, tvituje se slabije i neke druge teme preuzimaju primat.

Naposletku, pitanja su ostala bez odgovora. Mediji  nisu ispratili svoju publiku u potrazi za istinom o aflatoksinu. Sa Goranom Ješićem se razgovaralo na Tviteru, razmenjivala su se mišljenja i informacije. Sa Goranom Kneževićem i Minstarstvom poljoprivrede niti jednom – oba naloga postoje. Isto važi i za medije. Reagovalo se oštro na tastaturi a dvadeset ljudi je izašlo na ulice u znak protesta zbog povećanja dozvoljene količine aflatoksina u mleku. Niko ništa nije pitao potrošače izuzev B92 i Ipsos Strategic Marketing istraživačke agencije kada je 71% od 1.003 ispitanika izjavilo da veruje da je mleko ispravno. Zanimljivo je da najpopularniji komentari na ovaj tekst ne dele mišljenje sa ovih 71%. Prvi među njima:

Cestitam! Evo dokaza da su stvari povezane. Najsiromasniji narod u Evropi je istovremeno i najgluplji.
Molim moderatora da uvazi to da ovaj komentar predstavlja samo konstataciju realnog stanja. Nemam nameru da bili koga vredjam.
(Pero, 28. februar 2013 16:10), 71% grđana veruje u ispravno mleko – B92

Od 30. novebra 2012. do 8. marta 2013. najviše se komentarisalo negativno o ministarstvu, Kneževiću i vladi i to na B92, potom o zdravlju građana najviše na sajtu Blica pri čemu su se delile nove informacije i postavljala pitanja. Ove dve teme su najmanje zastupljene na Alo, sajtu RTS-a i Politike. Komentari na Kuriru su kod obe teme brojčano u sredini.

Čitaoci nisu zbunjeni, sve im je postalo jasno negde na pola priče. Utoliko su strah, bes i osećaj nemoći veći. Zna se da se problem povećanog nivoa aflatoksina u kukuruzu nije na vreme adekvatno rešio. Zna se da je kontaminirani kukuruz ušao u lanac ishrane. Zna se da je aflatoksin bio prisutan u mleku u količinama u kojima po zakonu nije smeo da bude, da su neki zbog toga smenjeni a drugi pak, jednako odgovorni, ne.  Zna se da je pre svega ovoga Srbija mogla sopstveno mleko da izvozi u više zemalja nego što to može danas. Zna se da je manje aflatoksina bolje nego više.

Ako ćemo po Tarotu…
@milan_tarot Milan♛Tarot♛Vidoviti
#poTarotu niko nikad vise nece pomenuti aflatoksin, zato sto ne postoji, a mi smo ovce

Ako ništa, dokazano je suprotno jer, zaista se činilo da je Srbija ovu priču napustila isuviše naglo. Ostavljena sa 0,5 mikrograma aflatoksina u mleku, neispitanim drugim proizvodima koji zaslužuju jednaku pažnju i na stotinama pitanja kroz komentare i tvitove, ova priča nije gotova.



Projekat je realizovan zahvaljujući „Fondaciji za otvoreno društvo, Srbija“.

---

[1] http://en.wikipedia.org/wiki/Chemtrail_conspiracy_theory